Brak izmedju muškarca i žene je sam po sebi komplikovana rabota. Drugačiji smo, treba vremena da se poslože svi dijelovi tog mozaika. Još kad se tu dodaju različite balkanske nacionalnosti i religije i desi se da supružnici drže do toga, onda u vezu treba utkati mnogo kompromisa i medjusobne ljubavi.

Medjutim, kad su životni saputnici “osudjeni” i na različite maternje jezike, tu se stvaraju još i dodatne peripetije. Tako je u slučaju jednog para (Bosanac i Njemica) bilo mnogo kulturnih razmimoilaženja, pa je često dolazilo i do, da budemo tehnički korektni prilikom odabira izraza, kratkih spojeva & kurcšlusa.

Oboje su bili strastveni ljubitelji sedme umjetnosti. Nagledali su se zajedno svega i svačega. Naravno, prednjačio je Hollywood. Pa su onda na drugom mjestu dolazili njemački filmovi. I tu nikad nije bilo nedoumica, sve je bilo kristalno jasno. Radnja fabule sve sa dijalozima se pratila bez problema i fus nota.

Ali ponekad se na repertoaru, u večernjem udarnom terminu, znao zadesiti i neki “naš” hit. I tu se, posmatrajući scene a posebno razgovore izmedju glavnih glumaca, znalo odigrati svašta nešto što je neminovno tražilo dodatna objašnjenja.

– Naprimjer, priča ovaj zemljak bratu i meni, gledamo naš film i muž nešto ljut opsuje ženi mater. I pita ova moja šta to znači i zašto mater.

– Pa kako da ti kažem, pričam supruzi, eto zamisli da ja rintačim cijeli dan kod gazde Hansa, a ti se izležavaš kod kuće, digla sve četiri u vis. I ja gladan dodjem kući, a nema večere, pa ti ljutito kažem:

– ŠTO NISI NAPRAVILA VEČERU !!! Pa da ti još više zapaprim zbog tvoje lijenosti, ja ti opsujem mater!

– A moja ti Švabica zapali jedan “Lucky Strike”, zamisli se duboko, nesvjesno se počeša po glavi nekoliko puta, pa nakon 2-3 minute izusti:

– Dobro, shvatam koncept, moju krivicu, ja sam kriva što nisam napravila večeru, ali…ŠTA MOJA MAMA GERTRUDA IMA S TIM ???

– E tu me ona zateče, govori nama ovaj naš sugradjanin, nisam znao kako da joj odgovorim…pa se i ja nakon malo od te neke zbunjenosti podjoh češati iza uva.

– Ili ovaj primjer, započinje novu besjedu, neku noć gledamo mi “Kuduza”. Bećo, Badema, Šemso Bonaparta, težak film za ove zapadnjake. I sad ide scena u kafani, a na zidu piše:

“ZABRANJENO SJEDITI ‘NAKO !”

– I na to se ja normalno podjem smijati. A ona će ti meni što se smijem. I hajde ti čovječe objasni jednom strancu to što je napisano u kafani. Pa ne možeš! Je l’ tako da ne možeš?

Dok ja donosim tri nova “Pilsner-a”, mladji burajz vadi jednu kasetu, pa taman hoće da stavi drugu u kasetofon, ovaj ga zaustavi, uze kasetu pa pročita na njoj “Domaće”.

– Joj otkad ovo nisam vidio, pa svi smo to imali: “Domaće” i “Strane”

Dalje smo se, uz povremeno zapjevavanje hitova iz osamdesetih, doticali tema iz našeg bivšeg grada. Dok nije na red, na kaseti “Domaće”, došla pjesma “Boje su u nama”. I tu se ovaj naš gost raspriča…

– Ljudi moji…tamo potkraj ljeta 1983. godine, ja doš'o iz vojske. Uželio se svega, ženskih ponajviše. A bilo dosta tuluma i žurki, što kod nas, što “preko” u Slavoniji. A Jura i Film nezaobilazni. “Boje su u nama” – veliki hit! Ono, album kreće, Clint Eastwood izgovara čuvenu rečenicu:

“Now you've got to ask yourself one question. Do I feel lucky?”

– To su bili dani! Pa mogao si komotno, ko je puštao ploče, odvrnuti cijeli album i u medjuvremenu, dok izadje jedna strana otići se malo pozabaviti u dječijoj sobi sa novom simpatijom.

– Šta je tu još bilo…”Ti zračiš zrake kroz zrak”, “Na drugoj strani neba”.

– “ Mi nismo sami”, dodaje burajz, a ja nadopunjujem “ Mjesec je večeras lud”.

– JEST, JEST!!! , sad već uzbudjeno viče zemljak, negdje sam čuo da su se oni pokupili, natovarili brdo raznih opijata i ostalih pomagala za dizanje raspoloženja i inspiracije i otišli negdje na neki otok, zaključali se mjesec dana u studio i napravili ovo remek djelo.

– Znate, imaju one neke liste, najbolji albumi, najbolje pjesme…meni je ovaj u top deset bez ikakve dileme. A pjesma “ Istina piše na zidu” mi je rame uz rame sa “Ako znaš bilo što”. Pa pazi ti samo ove stihove:

Kada bi Bog otvorio vrata raja

i rekao mi hajde momče

udji unutra i odmori se

Ja bih stao na pragu njegovog doma

i rekao čekaj, draga

reci samo još dvije, tri riječi

moram nešto da te pitam

Gdje su moji drugovi

gdje je djevojka koju sam ljubio

ja ne želim tvoj raj

ako u njemu moram biti sam

Andjele čuvaru

kada dodješ po mene

morat’ ćeš imati velika krila

da njima zagrliš čitav grad

A mi ćemo slomiti

tvoja bijela krila

i bit’ ćeš jedan od nas

samo čovjek u dimu kafea

Bit’ ćeš pali andjeo

suzama operi ulice

krvari do jutra i oboji grad

napiši na svakom zidu

svoje riječi kao posljednji dar

“Spasit’ će nas ljubav”

to je parola dana

istina piše na zidu

crvenom bojom kao krv

Istina piše na zidu…

Podje u neko doba i svanjivati, ispjevašmo na kraju cijeli album, svih devet stvari sa Stublićem i dečkima. Složismo se da je sa ovim vinilom grupa Film prešla u prvu ligu jugoslovenske muzičke scene gdje se zadržala sve do raspada zemlje. Neki će kritičari zamjeriti prelazak iz underground-a i buntovništva u financijski isplativije komercijalne vode, ali autoru ovog teksta to nije mnogo zasmetalo. Album “Sva čuda svijeta” se u njegovoj kući ili autu presluša najmanje jednom mjesečno. Nema više kaseta “Domaće”, sad je sve USB i Bluetooth, ali šta se može, sve u svoje vrijeme, sve u svoje vrijeme.