Krene priča o tebi:

Ne mogu shvatiti tog čovjeka

Staromodan

Zaglavljen u vremenu i prostoru

Ne prati trendove

Nosa bijele nebrendirane pamučne majice

Pet komada za dvadeset dolara.

A može si priuštiti

Mnogo bolje.

Ne mogu shvatiti tog čovjeka

On i žena

A samo jedno auto

Neko japansko sranje

Umjesto da kupi mečku

A može si priuštiti.

Ne mogu shvatiti tog čovjeka

Kad god se sastanemo

I mi muški podjemo pričati

O Kličku, Rakiću i Soldiću

On nas blijedo gleda

A onda ustane, ode u kuhinju

Pričati sa ženama

O raževom brašnu.

Ne mogu shvatiti tog čovjeka

Ne navija ni za koga

Ni u nogometu

Ni u politici

Ni države kaže da nema

Za fudbal govori sve je to biznis

Za političare, njih ni ne uzima u usta

A država

On je neki apatrid

Mislim, kaki si ti to čo’ek

moraš zauzeti stranu.

Ne mogu shvatiti tog čovjeka

Nidje Isusa ni djevice Marije

Na zidu

Krsta nema u kući

Bezbožnik

Nevjernik

Umjesto njih natakario

Neku žutu bananetinu

Na sred sobe

Iznad televizora

A vamo s druge strane

Neki turski čardak

Kaže, podsjeća ga na zavičaj.

Ne mogu shvatiti tog čovjeka

Malo je puk’o.

Piše čovjek neke priče

Proza, poezija

Zamisli blama

Stavlja to na internet

Ja bih umro od stida

Sjećaš se onih budaletina

Od prije rata

K’o fol pjesnici

Bradica, izlizani mantili

Dioptrija k’o dno od pivske boce

E u takog se jado pretvorio.

Poslije minut kreće kanonada:

Nemaju ni store na prozorima

Ni mikrovalne

Garaža im rusvaj

Rasparito sudje

Krnjave šoljice

Isti namještaj zadnjih dva'est godina.

Vidjela sam korov ispred kuće

On se, zamisli, sam šiša mašinicom

Ona se prestala farbati

I šminkati

Nije se, vala, nikad ni šminkala !

Sutradan ne dobaci ni do podneva

A već se nadje neka izdajica

Da od riječi do riječi

Poput agenata iz hladnog rata

Prenesu dotičnima sve komplimente

Kojima bijaše obasipani

Na sinoćnjem sijelu.