Bosanac u AmeriKi ( 3 )

Američki Bajaga

Kruško danas nije iš’o na pos’o iako je petak. Uzeo je slobodni dan, jer je juče kod mesara pazarijo nešto što je najviše volijo na svjetu ovozemaljskom – teleću glavu. Naime, poslije neslavne epizode sa janjetom Kruško se totalno prikobacijo na ostatak životinjskog carstva.

Ust’o je on tako rano, ono, pravo poranijo. Kruškicu ispratijo u školu, Kruškinicu na pos’o i dok se oni vrate “glavuča” će biti pečena i do pola s merakom, uslast pojedena. I tako je on nju opro temeljno u tri vode, pa lijepo sasušio suvom krpom, nasolijo ju momački, umot’o u aluminijsku foliju, sve kako dolikuje, stavijo u rernu, otvorio pivu, počešo se dje se inače ponajčešće češe, odvrn’o Šemsu i pomislio onako sam za sebe…eh, kako život zna biti ljep ! Šta treba čovjeku pa da bude sretan ! Glavuča, piva, Šemsa i eto ti meraka sam takog…

I pjevala je tako jadna Šemsa satima, počela jadnica i‘’zavijati’’ pred kraj al’ je stoički izdržala i nije se pokajala. Odmor je dobila tek kad su se glavuče (teleća od pečenja, Kruškina od točenja) pofajn zarumenile (i samim tim) i zaboravile na nju. Kruško pogleda na sat. Tek je 3 o’klok, ima još cijeli sat prije nego što se mali Kruškica vrati iz škole, tako da će on sad natenane i s mirom polako zameziti. Primak’o on tako glavuči, skin’o onu foliju pažljivo, da se koža ne zaljepi svud po njoj, jer ako se to desi onda je možeš jeb…..baciti sve sa njom.

Na stolu je vladao čisti minimalizam. Glavuča, slanik, piva i glavica crvenog luka. I gleda ti nas Kruškonja onu glavuču – gleda i ona glau’ča njega. Isplazila jezičinu k’o da mu se ruga i tupi u njega onim očima, što bi se reklo blagim telećim pogledom. A Kruško se oblizuje, pa otpije guc, pa krene rukom, pa stane, k’o da mu je žao gla’uče. Ne zna odakle bi kren’o. Dal’ da marne prvo jezičinu…ili da je ostavi za kraj? Ima i mozga….uf to je k’o kad djetu ponudiš onog evrokrijema, tako je on to volijo… Najposlijem se odluči, krenuće od očiju…Prvo će lijevo, pa desno…. i uze on lijevo onako s dva prsta, umoči ga u oni slanik i taman da ga stavi u usta i pojede k’o puslicu, kad se vrata otvoriše i unutra nahrupiše mali Kruškica, ona mala što prevodi po bolnicama i još neka treća, reklo bi se gospodja, vjerovatno s američkim pedigrejom….

Situacija je bila…..nadrealistička. Kruško sa okom u ruci, glavuča (sad jednooka k’o kaki kiklop) na stolu isplaženog jezika i troje pridošlica od kojih samo mali kruškica nije pokazivao ama baš nikakve znake kako zabezeknutosti tako i zbunjoze. I dok se gospodja Amerikanka naprezala da, detaljima preobilnu situaciju, odgonetne u svojoj zapadnjačko-demokratskoj glavi, Kruško je ust’o, ono teleće oko, najnonšalantije što je mog’o (k’o Al Paćino), stavijo u džep, folijom prekrio glavuču i najnormalnije, k’o nekom dobar dan, rek’o:

– Dobar dan !

– Dobar dan gospodine – odgovori ona mala što prevodi po bolnicama i nastavi – ova gospodja je psiholog u Kruškicinoj školi…iskrsnuo je mali problem, pa je ona hitno došla da priča sa roditeljima, dok bi ja obavljala ulogu prevodioca. Al’ ako vi nemate vremena, vidim zauzeti ste, možemo mi…..

– Šta?!?!

– Jel’ to mali Kruškica opet pizdarije pravijo po školi – reče Kruško i podje se ‘vatat za kaiš k’o da će ga isukat ( kaiš) baš sad i počet’ marisat malog ispred njih.

Gospodja psiholog, koja se još nije povratila od prvobitnog šoka sa malopredjašnjim prizorom, zabezeknuto je gledala čas u napola isukan kaiš na Kruškinim pantolama, čas u predmet pokriven folijom ispod koje se naziralo nešto nalik na….jezik, čas u masnu mrlju koja se širila iz područja Kruškinog džepa u kojem se nalazilo, ono nikad pojedeno lijevo teleće oko. I pred ženu podjoše iskakat slike sa celuloidnih vrpci :Psiho 1,2, i 3, kad jaganjci utihnu, petak 13-ti, straj u ulici brijestova….i upade žena u nesvijest….

To je, kasnije će se uspostaviti,  bilo najbolje što se moglo desiti…i njoj i Kruški. Dok je ona, pshilog, ležala tako sva istraumirana, Kruško je, uz pomoć one male što prevodi, pospremio sve “dokaze”, sklonio sve sa stola, stavijo najveći heklani milje i naki cvjetić, promjenio isflekane hlače i nacjedio limuna da se gospodja dozove samoj sebi. I dozva se gospodja, još zbunjena, gleda okolo, nigdje onih prizora za koje su i sodoma i gomora mala djeca, pa se jadna, pomislivši da je sve se njoj pričinilo, zajampuri, k’o bulka u proljeće,  od stida i podje se izvinjavati što je, eto, upala u nesvijest. Nabraja ona tako kako previše radi, školstvo u krizi, pa ona mora pokrivati dvije škole, pa i lični život joj nije nimalo ružičast…dva muža nisu imali razumjevanja za sve to….sve to mala prevodi Kruški, a on gleda i u sebi pomišlja…dobro je !

U to dodje i Kruškinica, pa pristavi kafu, nasu gostima zovinog soka, pokaza rukom da se ove dvije posluže i reče na tečnom engleskom:

– Hoummejd !

Onda sjede pokraj svog muža da sasluša šta se saslušati ima.

I podje mala što prevodi da priča…Kruškica je im’o test. Učili se veznici, znate ono k’o kod nas što povezuje dvije rečenice. Male kratke riječi k’o što su i, ali, ili, itd…
Klimaju Kruško i žena mu u njega k’o sa razumjevanjem i čekaju dalje šta će mala…
I tako trebalo je napisat’ rečenicu – nastavlja mala sa svojim monologom – u kojoj će se ti veznici i upotrijebiti…

– Sigurno Kruškica nije znao – upada Kruško u riječ – slab je gramatički na tatu – nastavlja ti on tako i šeretski se smijulji gledajući u gospodju psihologa.

Napisao je mali Kruškica rečenicu – odgovori mala – nije baš najispravnija…ma evo vam pa sami pročitajte – i pruži komadić papira Kruški i životnoj družbenici da se sami uvjere. Na papiru je pisalo:

Give me crack and anal sex !

Gledaju oni u rečenicu….i šute. Ok, skonto je Kruško dvije riječi..give me i seks. Crack i anal nije mogao nikako. Doduše, ovo anal sret’o je u
križaljkama. Ono nekad…kad piše ljetopisi…onda treba upisati anali…to je valjda množina od tog. Sam’ kaki je to seks u pitanju…jebem li ga ?

I tako – nastavlja mala što prevodi – učiteljica ga je odma poslala kod ove gospodje psihologa koja je odma prešla na djelo i detaljno ispitala malog odakle njemu, u njegovoj pametnoj glavušici, takva strasna i brezobrazna rečenica….

– I ? Uglas upitaše i Kruško i Kruškinica !

– Pa mali je rek’o da je to čuo u pjesmi, tačnije na CD-eju što ga mama i tata slušaju kod kuće….

– Šta ? opet u glas i jedno i drugo !

– Ma to mora da je neka greška. Mi slušamo….ove naše….Hanku i Šabana…slabo mi ove stranjske…

– Ja ja – napokon se oglasi i mali Kruškica- ja ja ne slušate, ja izmislio jel ?

– Pa sine moj, pa dje to ? Pa znaš da tata samo one sluša…

– Pitaj mamu jel ona ?

– Ijuu sine, kaka mama, pa ti znaš da mama ne bi…

– Ma nemoj, a američki Bajaga ?

– Ko ?

– Američki Bajaga, tako si ga ti nazvala, čuo sam ja par puta…ma evo donjeću ja cd i ode mali i donese album “The Future” – Leonard Cohen.

– Aaaa taj, jest sine, voli njega mama, znaš ima jedan pjevač kod nas koji ima jako dubok glas isto ko ovaj čiko, pa podje Kruškinica, da bi ko biva bila uvjerljiva, pjevati:

– Zaaažžmuuuriiii, zaaažžmuuuuri, zaaažžžmuurrrri – žmuri li ga Kruškinica li žmuri, a ona gospodja psiholog opet podje se otimat dojmu usput se pitajući, poput hrabrog Koče onomad, da li su ovo san i java ukrstili mačove…

– Mala što prevodi uze cd, nadje tekstove pjesama, nadje pjesmu The Future i na početku druge strofe nadje gore pomenutu rečenicu. Pokaza je gospodji psihogu, a ova ni pet ni šest, uze cd i strpa ga, k’o korpus delikti, u svoju tašnu, otpi bazgin sok, pozdravi se na brzinu sa domaćinima i izadje iz kuće, a za njom i ova sto prevodi.

Sjede Kruškinica i Kruško k’o popišani jedno 20 minuti. Tišina ubija. Kad će ti Kruskinica:

– Jebiga, ne znamo mi engleski, nit’ mi slušamo sta ovi pjevaju. Men’se svidijo, posjetio me na Bajagu, kad smo bili mladi…ašikovali…ima onako dubok glas…baš ljep !

– Jebol’te Bajaga, oš’ da nam zbog Bajage oduzmu djete, a mene uhapse opet zbog jebenih životinja. Znaš li ti ženska glavo da sam ja još na uslovnom zbog janjeta, pa sad sam mog’o zglajzat za života. I jebe Kruško….ništa ne ostaje, Kruškinica pušta suze, dok mali Kruškica objašnjava u dvorištu malim amerima kako je “crack” u stvari kokain koji se ne smrče nego se može pušit’ na lulu…gled'o on na discover kanalu…

( Svoj komentar na ovaj tekst je dobro došao. Komentar možete ostaviti na ovoj stranici dole ispod ovog teksta. Isto tako možete dijeliti-šerovati ovaj tekst na vašem fejsbuk profilu pritiskom na fejsbuk dugme ispod. Unaprijed se zahvaljujem.)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s