Hronika Naše Mladosti ( III )

Nećete vjerovati ali Josip Broz je i 1979 godine bio na turneji. Nije više ni sigurno je li sirotan išao svojom voljom ili su ga to njegovi najbliži saradnici, k'o kakvu mečku,slali po bijelom svijetu u njegovoj osamdesetsedmoj godini života, da bi oni mogli neometano pretendovati na tron. Borbe za tron nakon što On ode, bile su već poodavno u toku, to je bila socijalistička pretača serijala Gejm of Trons.

Najveći favorit za tron bio je Bevc, bolje poznat kao Krištof, još bolje kao Sperans, a najbolje kao Kardelj. Dugo je vodio trku, k'o kad Sebastijan Kou potegne pred kraj na 800 metera, Pepca se njegova već pripremala da bude i poslije Jovanke – Jovanka, sa svojim frizerom uveliko diskutovala kako da napravi pundju, kadli drug Edvard odjednom preminu i tako rasprši sve njene snove. Mnogi se oponenti obradovaše ovom nemilom dogadjaju. Tito se na ovu nesretnu vijest, vidno potresen, vrati u domovinu. S odlaskom Kardelja otišao je iz vlasti i zadnji njegov saborac. Proglasi se trodnevna žalost.

Mi djeca iz Lamela smo na to popizdili. Kad god pogledaš šta ima na te-ve-ju na prvom programu, ono ozbiljna muzika, prebaciš na drugi, ono klasična glazba. Prebaciš na treći. Koji treći ?!?!?  Nema trećeg !  Tri dana i tri noći na terenu je postojao samo jedan tim, samo jedna ekipa. Na golu Betoven, bekovi Šubert i Čajkovski, half linija Šopen, Bah, Hendl, polutke Ravel i Štraus, napad Mocart, Mokranjac, Verdi.  Na kraju smo svi pride, u dvorištu, zviždukali Lenjinov posmrtni marš bez ijednog falša.

Jedan od noviteta koji je uveden u moderan način stanovanja je i pojava objekta u koji se odlagalo smeće. Neki su to zvali smećara a neki smetljara. Tako su i Lamele kao moderno gradsko naselje dobile svoje odlagalište otpada. Samo zdanje, sazidano od crvene cigle i pokriveno salonit pločama, izgledalo je k’o neke bolje vikendice naših drugova u Neumu. Sastojalo se od tri prostorije. U dvije prostorije su, poredane k'o pod konac, bile nove željezne kante a treća prostorija je bila prazna. Niko od drugova na sastanku kućnog savjeta nije postavljao pitanje misteriJozne treće prostorije. Jedan lokalni poltron i ulizica, pretedent na budućeg predsjednika kućnog savjeta,  na istom sastanku predloži da se u smećaru, pošto je ona javni objekat, objesi slika druga Tita što izazva veliku zbunjenost & nedoumice medju članovima. Nakon dugotrajnih sastanaka prijedlog je odbačen a predlagač je za dlaku izbjegao ljetovanje i dobrovoljni rad na jednom egzotičnom jadranskom otoku.

U početku učenje nekim osnovnim normama zajedničkog života nije išlo najbolje. Doktor i  sitni švercer tzv. kokošar (stanujući vrata do vrata) nisu imali puno toga zajedničkog. Da bi se to dovelo u neki red bili su organizovani večernji kursevi gdje se učilo sve ono neophodno za zajedničko preživljavanje u betonskoj džungli. Na tim kursevima se prikazivao namjenski film kako se kese sa smećem uredno vežu u čvor pri vrhu, kako se, bez izuvanja cipela i skidanja šešira, unose u smećaru, digne se metalni poklopac, vreća se odlaže u kantu, poklopac (krupni kadar) se spušta i uzorni stanar naselja napušta objekat obavljena posla.

E sad…ne zna se tačno kad se desio prvi incident i ko je tačno, umjesto u kantu, vreću sa smećem, spustio kraj kante. Taj subverzivni akt je prošao nezapaženo što sa ove vremenske distance djeluje poprilično iznenadjujuće. Nije prošlo ni dva dana a već druga, a odmah zatim i treća vreća smeća nije mogla da pronadje put do svoje kante. A kad se primjetilo da kršenje osnovnog postulata u odlaganju smeća ne donosi nikakve konzekvence krenula je lavina. Ne samo da više niko nije ulazio u smećaru i dolazio do kanti nego su se kante gadjale vrećama sa ulaznih vrata. (Sve se to dešavalo na desetogodišnjicu knjige Filosofija Palanke kapitalnog djela koje je davalo odgovore na mnoga pitanja pa i na fenomen (ne)odlaganja smeća pomenutog u ovom tekstu.)

Medjutim, nije se sve završilo sa zatrpavanjem smećare, ni to nije bilo dovoljno palanački, moglo je to i više filosofski nego što je Konstantinović opisao, pa je jednog dana, pod otkriljem noći, vreća sa smećem doletjela pred smećaru bačena sa balkona obližnje B1 zgrade. Nije prošlo mnogo a tom novom sportu se pridružiše i ostale komšije. Radnici gradske čistoće su to jedno izvjesno vrijeme čistili dok i njima nije dozlogrdilo pa su zatražili da se nešto pod hitno poduzme vizavi ovog gorućeg problema. Nije prošlo ni tri godine nakon svečanog otvaranja i presjecanja crvene vrpce a smećara, simbol napretka i nosilac svijetle budućnosti,  izgubi svrhu svog postojanja te kao rezultat kraj nje jednog jutra osvanuše dva velika metalna kontejnera za odlaganje našeg djubreta. U početku su kese sa smećem ubacivane kroz otvor kontejnera a malo kasnije, već pogadjate, nikom se to više nije dalo, nego su se kese bacale sa 5-6 metara udaljenosti od kontejnera sa katastrofalnim procentom ubačaja. Na kraju se kontejner jedva nazirao od hrpe svakojakog rasutog djubreta gdje su prednjačili krvavi ženski ulošci i ostaci starog kruha. Gledajući svu tu količinu krvi i bačenog hljeba jedna stara partizanka, nosilac dvije-tri spomenice i nekoliko ordena socijalističkog rada,  je proročki izjavila da se narod plaho pohasio i da neće ovo na dobro izić i da će skoro pogibija.

Niko to nije shvatao ozbiljno, a i kako bi kad je sve cvjetalo na sve strane. Dočekasmo i prvaka Evrope u KošarKi. Sarajevski Studenti održaše čas Emersonu u po Grenobla. Profesor Varajić ubacio 45 poena, mogao je i više da su postojale trice i da nije imao osjećaj za mjeru. Iste godine održasmo i Mediteranske Igre u Splitu. Dr. Magaš projektovao a radni narod svojim nesebičnim samodoprinosima sagradio poljudsku ljepoticu. Naši se naosvajali medalja, nisi mogao prebrojati. Jedna zlatna, rukometna, tako dodje i u našu čaršiju. Svi smo tog ljeta nosili iste papuče za plažu sa tri plava kruga na bijeloj podlozi i Adrijanom sredozemnom medvjedicom, znakom mediteranskih igara. Jugoplastika radila u tri smjene da naštanca sve te silne papuče za plebs koji je uživao u radničkim odmaralištima diljem Jadrana.

Dok je te davne 1979 godine pobješnjeli Maks bjesnio apokaliptičkim australijskim autoputevima bratstva i jedinstva dotle je na domaćim cestama Flojd u fići harao ulicama Beograda u legendarnom filmu Nacionalna Klasa. Goran Marković je ponovo spojio Prleta i Tihija u jednoj modernoj priči, ovaj put daleko od Krigera i ostalih mrskih okupatora.

Možda bi se situacija sa smećarom i mogla ignorisati, jer smo se na smrad djubreta već počeli navikavati, da nije bilo tog neugodnog vjetra koji je znao podlo i hinjski otpuhati najsmrdljivije i najodvratnije uzorke smeća pravo pred ulaze zgrada. E tu je sve prešlo preko jebiga. Jedan revnosni stanar sa osmog kata iz zgrade B1 nije mogao više podnositi tu količinu nemara i javašluka pa se nakon dužeg razmišljanja dosjetio kako da se jednom za svagda riješi problem zagadjenja životnog okoliša.  

Pročitavši u Oslobodjenju da se u zadnjih par godina u zemlji održalo miliJon omladinskih radnih akcija stanaru sinu ideja da se u roku hitno organizuje LRA ( Lamelčanska Radna Akcija). Jedne subote, taman se djeca skupila da se dogovore čega prvo da se zaigraju kad ih okupi par roditelja ( čitaj organizacioni odbor LRA)  da im pokažu novu igru. Jedna grupa će skupljati papire i ostalo smeće, druga će pograbljati zemlju i pripremiti teren za parole, treća grupa je imala zadatak da nabavi kamenje s kojim će se ispisati parole koje smo svi znali napamet još od prvog osnovne. Da podignu moral roditelji su akcijašima obećali i nagradu po uspješno izvršenom poslu. I primiše se mali piJoiniri, k’o stari prekaljeni udarnici sa legendarne ORA Šamac –  Sarajevo, pa prionuše čišćenju dvorišta sa pjesmom na usnama. Orilo se tako u Lamelama, neki su govorili da se čula pjesma na kilometar udaljenosti. Repertoar je bio enobeovski a bila je jedna rokerska, Računajte na Nas. Nakon dva tri sata akcija je završena i svi su čekali nagradu. I bi nagrada. Dvije mame iznesoše srebrnu tacnu punu boMbona. Erupcija oduševljenja medju piJonirima. Toliko je ta tacna ( koja je služila na svadbama i oproštajnim da se kupe pare za mladence i regrute ) bila velika da je svaki sudionik famozne LRA 1979 dobio najmanje 10 slatkiša tako da nije bilo potrebe da oni veći i jači otimaju slabijima. Nakon dodjele slatkiša pred svima su se čitala imena 5 najvrednijih akcijaša koji su bili nagradjeni prigodnim značkama što je donosilo neopisivu sreću i radost kako prozvanima tako i njihovim ponosnim roditeljima.

Akcije su se, nakon početnog uspjeha, nastavile da se održavaju kad god je za to postojala potreba, a potreba je bila skoro svake subote,  i u tom periodu zajedničko dvorište nije nikad bilo čistije. Na drugoj po redu akciji većina sudionika je bila uniformisana kako to i dolikuje jednom ovakvom dogadjaju. Izvidjačke i goranske uniforme su dominirale. Ostali su imali bijele majice i pionirske crvene marame. Iako je učestvovanje u akcijama bilo na čisto dobrovoljnoj bazi malo je akcijaša i pomišljalo da ne izadje u dvorište na unaprijed dogovorenu subotu. Mnogo lakše je bilo dobiti opravdano za nedolazak u školu nego eskivaranje lamelčanske radne akcije. Izbjegavanje zajedničkog rada bilo je ravno izdaji a piJoniri nisu voljeli izdajice u vlastitim redovima.

A onda je, par godina nakon prve LRA, organizator i pokretač ove korisne rabote, ljubimac djece Lamela, iznenada preminuo. Bilo je to jako traumatično za sve stanovnike našeg naselja jer je preminuli bio mlad čovjek u naponu svoje snage. Neki od roditelja su pokušali da nastave tradiciju ali nažalost to im, zbog nedostatka autoriteta i prirodne karizme, nije uspjelo pa se smeće trijumfalno vratilo u naše male palanačke živote.

( Ispod ovog teksta imate fejsbuk dugme i pritiskom na njega možete podijeliti ovaj članak na svom fejsbuk zidu i propagirati ovu prekrasnu stranicu. Isto tako možete ostaviti komentar koji će za vijeke stoljeća ostati zabilježen na stranici. Hvala unaprijed. )

tekst takodjer objavljen u novinama Danas

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s