Bosanac u AmeriKi ( 2 )

Kad Jaganjci Utihnu

Svake godine je Kruško znao otić’ izvan grada na farmu gdje se prodavala životinja pogodna za ražanj. ‘Oš gicu ‘oš janje, samo upreš prstom i on ti ga, uz malu novčanu nadoknadu, tamo na brzinu obradi, ljepo zapakuje i ti ga jarane ubaciš u gepek i pičiš kući.

Al’ prošle godine Kruško si nešto utuvijo u glavu da ga ovi kobiva oće odrat s cijenom, pa ti on lijepo odluči da opet upre prst u jedno lijepo, malo, al’ ovaj put da ga kupi živo, pa će ga on kod svoje kuće u dvoristu sam obradit. Da mu vrijeme brže prodje poveo je i svog jarana da mu pravi društvo. Kad dođoše tamo i Kruško izloži svoj plan, prodavač ga je sumnjičavo gled’o i pokušao da ga odvrati od te zamisli, al’ je Kruško, bogami, bio uporan ko magarac, i oće živo il’ nema ništ’ od biznisa.

I popusti prodavač na kraju i dovede živo janje pred Kruškin kamijonić. Janje je bilo poprilično nemirno ( ko da je već jadno naslućivalo skorašnji kraj), kud je zvjezdan bijo upek’o preko 36 gradi, pa su Kruško i jaran mu u njega, bili vas u goloj vodi dok nisu tvrdoglavo janje popeli na prikolicu. A onda Kruško uze četiri špage pa zaveza svaku nogu od janjeta za jedan ćošak kamijonića i dobro pritegnu, pa je janje, bože-me-oprosti, izgledalo onako, iz tlocrta, k’o razapeto. Jedino je glavu moglo pomjerati i odizati od dna prikolice. Nakon kraćeg razmišljanja Kruško nabi neku jutanu vreću preko janjetove glave, sjedoše potom u kamijon i pravac kuća.

Vozili su se oni tako jedno 10 minuta ćuteći, Halid je priziv’o sa radijona pjesmom “ presušila stara -česma…”, Kruško se stade dobro preznojavati i sve se oblizivajući upita jarana do sebe.
– Jel’ tebi vruće ?
– Jašta je, jebote, Rusi sjebali klimu totalno ! Još malo pa ćemo u skafanderima ‘odat !
– Nemam vode uza se, sad ću ja na benzinsku skrenit’ pa ćemo kupit nešto za popit.
– De jarane života ti, žedan sam ko krava !!!

I tako i bi. Naleti benzinska, Kruško reče onom malom što radi da natoči do vrha, a oni se uputiše unutra da plate i benzin i par voda. Al’ ko na onu stvar, unutra k’o da se djaba djeli, redovi kilometarski, al’ štaćes žeđ ne pita, šta se mora – mora se.
I nakon jedno 25 minuta dođoše i oni na red, platiše šta se platit morade, izađoše i pođoše prema Kruškinom kamijoniću onako k'o Pajo i Jare u Kamiondžijama.

Ništa oni ne gledaju, samo piče pravolinijski prema vozilu i kad bijahu već na par metara od njega začuše:

– Freezeee ! ( u bukvalnom prijevodu “Zaledi se” , odnosno “Stoj”)

Stadoše oni i pogledaše u pravcu odakle glas maločas dođe, kad imaju šta i vidit’. Dvoja policijska, jedna vatrogasna i još jedna (zlu netrebalo) ambulantna kola stoje.

A policajac, što je drekno maloprije, repetir’o pištolj i pita ih ( razgovor se odvijao na engleskom, ali će ovdje biti na našem)

– Gdje ćete ?
– U moje auto – odgovori Kruško.
– Aha – na to će policajac – to je tvoje auto. A čije je janje zavezeno nazad ?
– Moje, pošteno sam ga platio…….imam i račun – opet ce Kruško.
Na te riječi policajac im reče, da se okrenu prema autu, da stave ruke na krov, te im priđe, spusti im ruke, namače lisice, strpa ih u policijsko auto, upali rotacijona i pravac stanica. A za njima vatrogasci i ambulantna k’o naki konvoj. I svi se sklanjaju usput ko da kaki predsjednik ide, a ne Kruško i jaran mu u njega.

Tri inspektora su njih ispitivali jedno 4-5 sati, a da Kruško nije ukapir’o zašto.

Kasnije će pričati advokatu što mu je dodjeljen po službenoj dužnosti:

– Sve su me nake gluposti ispitivali ! Pitaju me čije je janje ? gdje si ga našao ? zašto si ga kupijo ? Zašto si ga vezao ? Jel’ ti znaš da se ne smiju mučiti životinje ? Jel’ ti znaš šta je društvo za zaštitu životinja u stanju da od ovog napravi ? Već su zakazali mirne proteste ! Jel ti znaš da će ovaj nemili dogadjaj sigurno biti i na dnevniku i to u udarnom terminu ?

Advokat sve sluša i bilježi, pa ga upita:

– Pa šta si im ti odgovorio?

A Kruško, gleda u advokata k’o da je ovaj malo ćaknut, pa reče:

– A šta ću im reći, kupijo sam janje tu i tu, dobro sam ga platio, kupijo sam ga, ko i svake godine, da ga pojedem. Al’ ove godine sam im rek’o da ga oni ne kolju tamo, nego sam mislio, zbog uštede, da ga prikoljem u sebe u dvorištu….

Advokat se uhvati za glavu i povika:

– Nooooooo Kruško !!!!

A onda se nage advokat, unese se Kruški u lice i rece:

-Jel’ ti znaš da ti ne gine 5 –10 godina zatvora ako budeš tako govorio u sudnici? Pa to se ne smije ovdje raditi. Nismo mi u kamenom dobu !

Gleda Kruško u advokata, i pita se u sebi, jebem ti leblebije da ja nisam uletijo u onu Zonu Sumraka…gled’o sam to na televiziji onomad davno…pa se sve ljudima ovako nešto dešava nezamislivo.

I misli tako Kruško, čak se nešto nada i svemu se ščini da je ovo san i da će se on uskoro probudit’ , al’ ništa od toga. Advokat se uskorač'o oko stola, stavio ruke na leđa, nešto mrmolji, i samo mrda glavom lijevo-desno sa ljutitim izrazom na licu.

Jesi ti i u Bosni im’o tako kontakte sa ovcama? – upita on naposljetku Krušku.

– Pa jesam – odgovara Kruško – onako znao sam zaklat’ svake godine oko prvog maja, znate praznik rada, pa mi ništa ne radimo nego koljemo animals, onda ih nabijemo na, dobro našiljen, kolac, ispečemo pa jedemo. Aja, moj advokate, znaš li ti kako je to dobro sve prste da obližeš, – pa onako pođe, da bi odvokat sve to bolje shvatio, lizati prst po prst i tako svih 10. Na to se advokat prekrsti i nešto promrmlja u njedra…

– A vole i u mene djeca te životinje, jednoč smo imali malo janje, tek se otelilo, pa joj mater umrla nešto bila slaba, pa smo mi, moj advokate, morali onako u pivsku flašu nasut mlijeka, pa nataket dudlu i tako davat malom janjetu, da prostite, da podudla, dok nije ojačalo i očvrknulo za ražnja. Imam i slike ako mi ne vjeruješ. Sve djeca sa malim janjetom hrane ga, aja šta ćes.

Na pomen slika advokatovo lice se ozari, pridje Kruški i reče:

– Odlično, to nam je glavni dokaz. Slušaj vamo, reći ćes na sudu da si kupio janje djeci da im bude kućni ljubimac. Znači, djeca se boje ćukova, alergična su na mačke, a pošto su dole u Bosni imali janje (dokaz su slike) ti si odlučio da ih obraduješ i razveseliš i na neki način da ih podsjetiš na zavičaj i nekako ćemo se izvući od zatvora, dobićes možda uslovno, al’ novčanu kaznu za maltretiranje životinje nećemo moći izbjeći.

Mjesec dana kasnije, Kruško je oslobođen zatvora nije čak ni uslovno dobio. Al’ kad je čuo da mora da plati $ 22.000 za zlostavljanje životinje ( u obrazloženju se pominje: vezanje životinje za kamion, nabijanje vreće na glavu, svjesno izazivanje žedji kod životinje i ne poduzimanje mjera da se ta žedj utaži, pretrpljen psihološki strah janjeta koje je na benzinskoj stanici nemoćno meketalo, fizičko maltretiranje janjeta pošto su na nogama ostali tragovi kanapa itd…) Kruško se samo skljokao u sudnici, govoreci pri samom padu k'o kaki revolucijonar:

– ‘ oću u zatvor- nedam pare !

Preplašena na smrt i vec zamišljena u crnini, Kruškinica je mislila da se više jadnik neće ni ustati. Od tog dana janjetina je zauvijek izbačena iz jelovnika Kruškine porodice.

( Ispod ovog teksta imate fejsbuk dugme i pritiskom na njega možete podijeliti ovaj članak na svom fejsbuk zidu i propagirati ovu prekrasnu stranicu. Isto tako možete ostaviti komentar koji će za vijeke stoljeća ostati zabilježen na stranici. Hvala unaprijed. )

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s